EN Naslovnica Zdravi&informirani

Preuzmi aplikaciju

Učimo o zdravlju

12 simptoma dijabetesa: Otkrijte imate li šećernu bolest

Dijabetes je bolest čija učestalost ubrzano raste, a od koje, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), boluje svaka 11. osoba u svijetu. Razlikujemo nekoliko tipova dijabetesa, odnosno šećerne bolesti – najčešći su: dijabetes tipa 1, dijabetes tipa 2 i dijabetes u trudnoći . Rano prepoznavanje simptoma ključ je kvalitetnog liječenja i stavljanja bolesti pod kontrolu. Kako prepoznati simptome, otkriti imate li šećernu bolest i što je dijabetes objašnjava primarius dr. sc. Velimir Altabas.

Natrag
None

Šećerna bolest učestala je kronična bolest u današnjoj civilizaciji s kojom živi 422 milijuna odraslih osoba. Početak joj dugo može biti neprepoznat jer su simptomi vrlo često nespecifični, nejasni, pa ih se zbog toga lako zanemari, a povišene vrijednosti glukoze u krvi mogu biti i sasvim slučajno otkrivene prilikom vađenja krvi zbog nekog drugog razloga. Kako vrijeme odmiče, tegobe postaju jače izražene, što u mnogome može smanjiti kvalitetu i, u konačnici, skratiti trajanje života bolesnika. Ranim prepoznavanjem ove bolesti i pravovremenim učinkovitim liječenjem može se u znatnoj mjeri utjecati na tijek dijabetesa, te održavati bolesnika u dobroj kondiciji kroz duži vremenski period. Rjeđi je nagli nastup simptoma šećerne bolesti, kada se jako izraženi simptomi javljaju u kratkom vremenskom periodu. Tada se opće stanje bolesnika obično u tolikoj mjeri poremeti da sami zatraže liječničku pomoć. Nagli je nastup šećerne bolesti češći u mlađoj životnoj dobi.

Što je dijabetes, razlike tipa 1 i tipa 2

Dijabetes (šećerna bolest) je kronična bolest kod koje je poremećen metabolizam šećera u našem tijelu, a njeno je glavno obilježje povišena koncentracija glukoze u krvi (hiperglikemija). Do njegove pojave dolazi kada je poremećeno lučenje inzulina ili djelovanje inzulina ili kombinacija oboje.

Inzulin je hormon kojeg luči gušterača i koji regulira koncentraciju glukoze u krvi.

Kako zapravo funkcionira inzulin? Osoba pojede određenu hranu. Hrana se u probavnom sustavu razgrađuje do jednostavnih šećera (ugljikohidrata), a najvažniji šećer za naše stanice je glukoza. U normalnim uvjetima glukoza iz krvi ulazi u stanice i njenom se razgradnjom u stanicama stvara energija. Inzulin omogućava prelazak glukoze iz krvi u naše stanice. Ukoliko organizam nema dovoljno inzulina ili je on nedovoljno učinkovit glukoza ne može ulaziti u stanicu pa se stoga zadržava u krvi i njena vrijednost u krvi raste (hiperglikemija), a stanice gladuju....Taj poremećaj se naziva dijabetes.

Najčešće govorimo o tri tipa dijabetesa (tip 1, tip 2 i gestacijski dijabetes) iako postoji mnogo vrsta šećerne bolesti.

Razlike tipa 1 i tipa 2 dijabetesa

Dijabetes tipa 1 pretežito se javlja kod djece i adolescenata, no može se javljati i kod odraslih osoba, a njegovo glavno obilježje je da gušterača uopće ne izlučuje inzulin. Oko 10% bolesnika ima dijabetes tipa 1. Njihova terapija sastoji se od redovite primjene inzulina i kontroliranja glukoze u krvi.

Dijabetes tipa 2 obično se javlja kod starijih odraslih osoba, no sve češće se javlja i kod djece, adolescenata i mlađih odraslih osoba. U ovom obliku dijabetesa gušterača proizvodi inzulin, ali u premaloj količini ili su stanice rezistentne na učinak inzulina (inzulin se ne veže na svoje receptore na stanici jer je promijenjene strukture ili su promijenjeni receptori za inzulin na stanicama, ili je učinak inzulina promijenjen na neki drugi način). Kad inzulina nema dovoljno i/ili nema adekvatan učinak, vrijednosti glukoze u krvi rastu, a to potiče jače lučenje inzulina pa s vremenom dolazi do iscrpljivanja gušterače i manjka inzulina. Oko 90% bolesnika ima dijabetes tipa 2. Kako bi se bolest stavila pod kontrolu važno je obratiti pažnju na pravilnu prehranu, započeti sa određenom vrstom tjelesne aktivnosti, ovisno o fizičkoj spremi bolesnika, a možda će biti potrebno uzimanje oralnih lijekova ili/i inzulina.

Gestacijski dijabetes, je vrsta dijabetesa koja se javlja u trudnoći. Javlja se u drugom i trećem tromjesečju trudnoće kao posljedica lučenja hormona od strane posteljice (placente) koji blokiraju proizvodnju potrebne količine inzulina i 2-3 puta većih potreba za inzulinom uslijed rasta fetusa. Ukoliko je dijagnosticiran, potrebno ga je redovito pratiti i pridržavati se dogovorene prehrane s liječnikom. U većine žena prolazi nekoliko tjedana nakon poroda, no treba imati na umu da žene koje su imale gestacijski dijabetes imaju povećani rizik od kasnijeg razvoja dijabetesa tipa 2.

Kako se dijabetes ne može u potpunosti izliječiti potrebno je da bolesnik i njegova uža obitelj (pogotovo ukoliko se radi o djetetu) nauče živjeti s bolesti i u potpunosti se pridržavaju terapije kako bi imali što kvalitetniji život i kako bi se što duže izbjegavale komplikacije bolesti.

simptomi dijabetesa

Simptomi dijabetesa

Premda klasični simptomi šećerne bolesti obuhvaćaju učestalo i obilno mokrenje, žeđanje i pojačani osjećaj gladi, mogu se pojaviti i stalan umor i pospanost, neobjašnjiv gubitak na tjelesnoj težini, utrnulost i žarenje u stopalima, usporeno zaraštavanje ozljeda, smetnje s vidom, te tegobe vezane uz sustav spolnih organa. Na oprezu bi trebale biti osobe s prekomjernom tjelesnom težinom, te one osobe koje imaju krvne srodnike sa šećernom bolešću.

Kako biste mogli procijeniti svoj rizik za pojavu dijabetesa potrebno je promotriti da li vi osobno ili netko u vašoj okolini ima izraženo nekoliko od niže navedenih simptoma:

  1. Učestalo mokrenje
  2. Pojačan osjećaj gladi i žeđi
  3. Neobjašnjiv gubitak tjelesne težine
  4. Umor
  5. Prekomjerna tjelesna težina
  6. Smetnje vida
  7. Suhoća i svrbež kože
  8. Tegobe vezane uz sustav spolnih organa
  9. Usporeno zarastanje ozljeda
  10. Utrnulost i žarenje u rukama i nogama
  11. Dijabetes prisutan kod drugih članova obitelji
  12. Glukoza (šećer) u krvi iznad 7,0 mmol/l

Učestalo i obilno mokrenje, pojačana žeđ i glad

Klasičan simptom uznapredovale šećerne bolesti, po kojoj je ona dobila i svoj stručni naziv – dijabetes* - je učestalo i obilno mokrenje. Razlog pojave ovog simptoma je taj da se neiskorištena veća količina glukoze iz krvi filtrira u mokraću i za sobom povlači vodu, tako da dovodi do značajnog gubitka i glukoze i vode. Tijelo reagira na navedene gubitke pojačanim osjećajem žeđi i gladi. Učestalo mokrenje je možda najjednostavnije prepoznati na način da se obrati pažnja na mokrenje tijekom noći. Naime, zbog povećane proizvodnje mokraće bolesnik nije u stanju izdržati noć bez mokrenja, te ga nagon za mokrenjem budi iz sna.

Neobjašnjiv gubitak na težini

Navedeni gubitak glukoze i tekućine dovodi do pada u tjelesnoj težini koji se ne može objasniti redukcijskom dijetom ili pojačanom tjelovježbom. Zbog nedostatka energije počinju se razgrađivati masti iz masnog tkiva, ali i bjelančevine iz mišićnog tkiva. Ipak je najjači i najbrži učinak na tjelesnu težinu povezan s gubitkom vode. U slučaju izrazito visokih vrijednosti glukoze u krvi, ovaj gubitak na tjelesnoj težini može nastati brzo, bolesnik može izgubiti i više od desetak kilograma u roku od nekoliko tjedana.

Umor

Premda se radi o vrlo nespecifičnom simptomu koji se javlja i kod mnogih drugih bolesti, umor se zna razmjerno često javljati kod osoba oboljelih od dijabetesa. Uzrok navedenom stanju su promjene u metabolizmu energije koje su posljedica manjka glukoze. Osjećaju iscrpljenosti pridonosi i dehidracija zbog gubitka vode.

Prekomjerna tjelesna težina

Jedna od tri osobe koja ima dijagnosticiran dijabetes ima prekomjernu tjelesnu težine. Jedna od deset osoba koja ima dijagnosticiran dijabetes je pretila.

Smetnje vida

Kod bolesnika sa šećernom bolešću moguća je pojava smetnji vida. Kratkotrajne smetnje vida javljaju se uglavnom na početku liječenja bolesti, a pogoršanje vida vjerojatno je posljedica povišene razine glukoze u plazmi zbog koje dolazi do pomaka tekućine u ili iz oka, te mijenjanja oblika i optičkih svojstava leće. Ovo stanje je prolazno, može trajati do mjesec dana, a rješava se normalizacijom vrijednosti glukoze u krvi. Mnogo ozbiljnija je pojava promjena na malim krvnim žilama mrežnice oka koja se javlja uglavnom u kasnijem tijeku bolesti i posljedica je dugotrajne hiperglikemije. Kod bolesnika s dijabetesom se stoga savjetuju preventivni pregledi očne pozadine u redovitim intervalima. Ovim pregledima će se na vrijeme uočiti i druge promjene na očima koje mogu dovesti do slabovidnosti, a češće se i ranije javljaju kod osoba oboljelih od dijabetesa, poput katarakte (mrena) i nekih vrsta glaukoma (povišeni očni tlak).

Suhoća i svrbež kože

Osobe oboljele od dijabetesa uslijed povišenih vrijednosti glukoze u krvi pojačano gube tekućinu iz tijela što dovodi do pojave suhoće kože, osobito na nogama, stopalima, laktovima, ali i na drugim dijelovima tijela. Ukoliko zbog suhoće dođe do pucanja kože otvara se put uzročnicima poput gljivica i bakterija za ulazak te posljedično za pojavu infekcija kože. Svrbež kože može biti uzrokovan gljivičnom infekcijom, suhoćom kože ili lošom cirkulacijom kod koje su poglavito zahvaćene noge. Iz svega navedenog vidljivo je da higijeni i njezi kože treba posvetiti osobitu pažnju.

Tegobe vezane uz sustav spolnih organa

Moguća je pojava erektilne disfunkcije kod muških bolesnika zbog promjena na krvnim žilama i živcima. Kod žena su promjene suptilnije, moguće je slabije lučenje vaginalne sluzi, te posljedična pojava bolnosti pri spolnim odnosima. Kod oba spola dolazi do promjena u libidu, a zbog promjena na živcima moguće su promjene u doživljavanju orgazma. Učestalije su i infekcije zbog povećane koncentracije glukoze u tkivima.

Usporeno zarastanje ozljeda

Kod bolesnika sa šećernom bolešću na nekim mjestima na tijelu rane lakše nastaju (poput stopala) zbog slabije cirkulacije krvi i slabijih osjeta uslijed oštećenja živaca. Osim toga ti bolesnici imaju veću sklonost infekcijama zbog više razine glukoze u tkivima što čini dobro hranilište za bakterije. Iz sličnih razloga mogu teže zacjeljivati i ozljede kada se osoba poreže kao i operativni rezovi.

Utrnulost i žarenje u rukama i nogama

Ukoliko bolest traje duže vremena, bez obzira na to je li je prepoznata ili ne, može doći do razvoja kroničnih komplikacija koje zahvaćaju živce. Obično su zahvaćeni najduži živci, odnosno oni koji sežu do stopala, rjeđe do dlanova. Zbog promjena na živcima dolazi do slabljenja refleksa, ali i slabijeg osjeta cijelog niza senzacija poput dodira, temperature i boli. U kasnijem tijeku se mogu javiti neugodne senzacije poput utrnulosti, mravinjanja i sličnog. Važno je napomenuti da poremećeni osjeti dodira, temperature i boli mogu povećati rizik od ozljeđivanja, te povećati rizik od amputacija dijelova nogu.

Dijabetes prisutan kod drugih članova obitelji

Ukoliko je dijabetes prisutan u široj obitelji osoba ima značajno veću mogućnost za razvoj šećerne bolesti tijekom svog života.

Glukoza (šećer) u krvi iznad 7,0 mmol/lna tašte

Premda prisustvo nekih od navedenih simptoma mogu ukazivati na postojanje nekog od oblika šećerne bolesti, tome ne mora biti tako. Šećerna bolest je stanje sa striktno definiranim dijagnostičkim kriterijima, poput razine glukoze u plazmi na tašte od 7,0 mmol/l i više, odnosno 11,0 mmol/L i više nakon obroka ili u testu oralnog opterećenja glukozom.

Testiranje na dijabetes: OGTT i vrijednosti glukoze u krvi

OGTT (engl. oralglucosetolerance test, hrv. test oralnog opterećenja glukozom) je test koji se radi u svrhu postavljanja dijagnoze dijabetesa.  On pokazuje sposobnost preuzimanja glukoze u organizmu. Trajanje testa je 2 sata i potrebno je cijelo vrijeme biti u laboratoriju. Testiranje započinje tako da se krv i mokraća od ispitanika uzmu na prije početka testa. Potom ispitanik polako, u malim gutljajima pije točno određenu količinu glukoze otopljene u vodi te se ponavljaju mjerenja razine glukoze u krvi i mokraći u određenim vremenskim razmacima:

Kod trudnica: glukoza u krvi na početku, nakon 60 min i nakon 120 min. Mokraća samo na početku.

Kod ostalih: glukoza u krvi na početku i nakon 120 min. Mokraća samo na početku.

Ujutro, na dan izvođenja testa potrebno je doći na tašte te se suzdržati od pušenja. Tijekom izvođenja testa zabranjena je fizička aktivnost, konzumacija hrane, pića i pušenja. Potrebno je mirno sjediti u čekaonici i paziti na točno vrijeme javljanja u laboratorij. Nakon trećeg uzimanja krvi (120. minuta) dozvoljena je i preporučljiva konzumacija hrane i pića.

kamplikacije dijabetesa

Liječenje dijabetesa

Dijabetes je kronična bolest koju treba držati pod strogom kontrolom kako bi oboljela osoba održala kvalitetu života i nesmetano obavljala sve svoje željene aktivnosti. Ukoliko osoba odgovorno pristupi bolesti, igra s djetetom, putovanja, hobiji i druženja ostat će sastavan dio njegovog života.  Osobe koje boluju od dijabetesa imaju značajno viši rizik od pojave moždanog udara, sljepoće, srčanog udara, zatajenja bubrega i amputacije stopala/noge. Dobrom kontrolom bolesti moguće je spriječiti pojavu komplikacija bolesti ili odgoditi njihov početak.

Prehrana kod šećerne bolesti

Za pravilnu prehranu bolesnika potreban je detaljan razgovor s liječnikom dijabetologom i nutricionistom kako bi on mogao što jednostavnije primijeniti novi način prehrane u svom svakodnevnom životu.

Okvirna preporuka je da osobe s dijabetesom prehranom unose oko 50% ugljikohidrata, oko 30% masti i oko 20% bjelančevina. No, postojeći dokazi nastavljaju dokazivati da ne postoji idealan postotak kalorija iz ugljikohidrata, proteina i masti u prehrani za sve osobe s dijabetesom. Osobito je važno za svakog bolesnika individualno složiti za njega odgovarajuću raspodjelu makronutrijenata (ugljikohidrata, proteina i masti) na temelju procjene njegovih trenutnih prehrambenih navika, preferencija i metaboličkih ciljeva. Dodatno je potrebno obratiti pažnju i na obrazac prehrane te pažljivo isplanirati obroke.

Bolesnik s dijabetesom bi se trebao pridržavati sljedećeg:

Pravilnom prehranom regulira se ne samo glukoza u krvi već i koncentracija masnoća u krvi, a olakšava i regulaciju krvnog tlaka.  

Tjelesna aktivnosti

Tjelesna aktivnost sastavni je dio kontrole šećerne bolesti jer ima važnu ulogu u održavanju koncentracije glukoze u krvi u očekivanim granicama i može smanjiti rizik od pojave komplikacija. Kojom će se tjelesnom aktivnošću baviti, ovisi uvelike o dobi bolesnika, (prekomjernoj) tjelesnoj težini te stanju bolesti. Iz tog razloga prvi je korak posavjetovati se sa svojim liječnikom koji će, na osnovi zdravstvenog stanja i kondicije, najbolje savjetovati bolesnika o vrsti i načinu vježbanja.

Važno je napomenuti da neodgovarajuća tjelesna aktivnost, osobito ukoliko nije praćena odgovarajućom prehranom i uzimanjem terapije, nosi opasnost od pojave preniske vrijednosti glukoze u krvi (hipoglikemija) koja je podjednako opasna kao i hiperglikemija. Stoga je poželjno mjeriti vrijednosti glukoze u krvi prije i poslije tjelesne aktivnosti te prilagoditi prehranu.

Prije početka tjelesne aktivnosti potrebno je dobro se zagrijati, a nakon vježbanja se istegnuti i dobro pregledati stopala na oštećenja s obzirom da su bolesnici koji boluju od šećerne bolesti podložniji infekcijama i svako oštećenje je potrebno što prije sanirati.

Samokontrola glukoze u krvi

Samokontrola označava redovito provođenje mjerenja glukoze u krvi pomoću aparatića koji se zove glukometar. Samokontrola omogućava bolesniku uvid u kretanje njegovih vrijednosti glukoze u krvi odnosno praćenje kontrole bolesti. Unošenjem mjerenja u dnevnik pacijent može svoje vrijednosti dati na uvid dijabetologu pri sljedećem pregledu. Vrijednosti mjerenja moguće je upisati u mobilnu aplikaciju Terappia i time sve informacije imati na jednom mjestu.

Danas se smatra nužnim mjeriti razinu glukoze u krvi, a najmanje dva puta dnevno. Mjerenja se u početku mogu vršiti u češće (pred doručak, dva sata poslije doručka, pred ručak, dva sata poslije ručka, pred večeru, dva sata poslije večere, pred spavanje, i u 3 sata ujutro), kako bi se kroz nekoliko dana oblikovao profil kretanja vrijednosti glukoze u krvi.

Liječenje šećerne bolesti

Ovisno o kojem se obliku šećerne bolesti radi te o drugim parametrima pojedinog bolesnika, liječnik dijabetolog savjetuje promjenu načina života te propisuje određenu terapiju kojih se oboje treba pridržavati kako bi se omogućila dobra kontrola bolesti te što duži i kvalitetniji život bez komplikacija.

Ukoliko bolesnik ima šećernu bolest tip 2 liječenje se provodi oralnim antidijabeticima (lijekovi koji se uzimaju na usta, npr. tablete), inzulinom ili njihovom kombinacijom.

Bolesnici koji imaju šećernu bolest tipa 1 liječe se poglavito inzulinom, dok je kod trudnica s gestacijskim dijabetesom inzulin preferirana opcija. Postoje nekoliko vrsta inzulina:

Cilj uzimanja inzulina nije izlječenje šećerne bolesti već postizanje dobre regulacije  šećerne bolesti i sprječavanje nastanka komplikacija.

primarius dr. sc. Velimir Altabas.

život sa šećernom bolesti

Ovdje možete preuzeti cijelu infografiku o šećernoj bolesti.

Ukoliko želite na jednom mjestu imati informacije vezane uz svoju terapiju dijabetesa te mjerenja glukoze u krvi pozivamo vas da preuzmete mobilnu aplikaciju Terappia i ona će vas notifikacijom podsjetiti da popijete svoj lijek i izvršite mjerenje glukoze u krvi. Aplikacija je besplatna, a preuzeti je možete ovdje: Apple uređajiAndroid uređaji.

*Dijabetes mellitus potječe od grčke riječi dijabetes koja znači cijev za prolazak i latinske riječi mellitus što znači medeno ili slatko (u dijabetesu imamo višak šećera u krvi i urinu)

Najčitaniji članci

Preuzmi aplikaciju Terappia

Aplikacija je dostupna na